Sadržaj
Glavna razlika
U SAD-u je praksa i praksa ista. Ali u Velikoj Britaniji oboje su različiti. U Velikoj Britaniji se praksa koristi kao imenica, a praksa se koristi kao glagol. Liječnik s privatnom praksom privatno vježba. Ovdje se praksa koristi kao imenica, a praksa se koristi kao glagol. Praksa čini muškarca savršenim, pa ona svakodnevno vježba gitaru. Ovdje se praksa koristi kao imenica, a praksa se koristi kao glagol.
Što je praksa?
Praksa se odnosi na sam čin, a ne na to tko ga čini. Praksa je imenica jer u svom kraju sadrži led. Led je riječ. npr Odradio sam nogometni trening. Praksa čini čovjeka savršenim.
Što je praksa?
To znači učiniti nešto više puta kako biste poboljšali vještinu. Praksa se koristi kao glagol jer sadrži ise u svom kraju. Ise nije riječ pa je glagol ne imenica. npr Vježbam gitaru. Trenira kriket. Vježbam svoj ciklus.
Ključne razlike
- Vježba znači činiti se sam po sebi, a ne onaj tko to čini, dok praksa znači učiniti nešto više puta kako bi se poboljšala vještina.
- Praksa i praksa su isti u SAD-u.
- Praksa i praksa su u Velikoj Britaniji. Practice je imenica, a Practice - glagol.
- Vježba sadrži led na svom kraju, dok praksa sadrži ise u svom kraju.
- Led na kraju prakse je riječ dok ise na kraju prakse nije riječ.
- Liječnik s privatnom praksom privatno vježba. Ovdje se praksa koristi kao imenica, a praksa se koristi kao glagol.
- Praksa čini muškarca savršenim, pa ona svakodnevno vježba gitaru. Ovdje se praksa koristi kao imenica, a praksa se koristi kao glagol.
- Mislim da sam izvan prakse, pa svakodnevno vježbam svoj engleski.
